ISTORISKE VREDNOSTI
ISTORISKE VREDNOSTI PRILIČKOG KISELJAKA I OKOLINE
Hadži Prodanova pećina - Ivanjica
Hadži-Prodanova pećina je dobila ime po Karadjordjevom vojvodi koji je u pećinu sklanjao zbegove. Nalazi se u dolini Rašćanske reke,( pa je zbog toga zovu i "Rašćanska pećina"- raniji naziv "Šljepaja"), udaljena 7. kilometara od Ivanjice na putu za Guču na nadmorskoj visini oko 600 metara. Ispitana dužina pećine je oko 400 metara i sastoji se od dva sprata. Donji sprat pored glavnog ima i dva sporedna kanala. Ulazni deo pećine je širine oko 3 metra i završava se suženjem iza koga se nalaze prostrane dvorane koje su dugačke oko 50 metara i široke oko 15 metara. Desna strana ove dvorane pokrivena je bigrenim salivom i serijom plitkih bazenčića. U centralnom delu dvorane nalaze se debeli stalaktiti i stalagniti, a na stranama moćni salivi kao okamenjeni vodopadi. Dvorana se završava sa dva manja prodora-procepa. Gornji sprat počinje iz dvorane glavnog kanala i ispunjen je raznobojnim i raznovrsnim nakitom. U Hadži-Prodanovoj pećini je, ekipa studenata na čelu sa profesorom Biološkog fakulteta Beogradskog univerziteta dr Božidarom Ćurčićem, pronašla 25 novih vrsta pećinskih životinja (insekata), koje u svetu, ili nisu poznate ili su retke. Pećina je bila privremeno stanište lovaca-neandertalaca i pećinskog medveda čija su lobanja i brojne kosti i zubi pronađeni u pećini. Hadži-Prodanova pećina ulazi u malobrojna višeslojna paleolitska nalazišta na centralnom Balkanu i pruža veliki potencijal za buduća istraživanja. Hadži-Prodanova pećina predstavlja kombinaciju važnog turističkog, speleološkog i arheološkog objekta.
Kameni most na reci Moravici
Za posetioce Ivanjice od posebnog interesa je kameni most na Javorsko – Dragačevskom putu. Predstavlja najveći jednolučni most na Balkanu, sagrađen po principu klinova, bez vezivnog materijala. Gradili su ga italijanski majstori 1904-1906. godine sa ivanjičkim preduzimačem Blagojem Lukovićem od velikih kamenih blokova. Još uvek se koristi za saobraćaj i prelazak pešaka. Poslednjih godina zabranjen je prolaz teretnih vozila, a u planu je da bude samo pešački, kako bi se sačuvao.
Električna centrala na Moravici
Sagradjena je 1911. godine. Predstavlja sedmu hidrocentralu u zemlji. Snaga joj je 240 KwS. Još uvek je u funkciji (osvetljava gradski park), ali je pretvorena u muzej. Sa svojim starim Simensovim mašinama, muzejske vrednosti ona danas predstavlja zanimljiv objekat koji privlači elektrostručnjake i turiste. Betonska brana visine 9 m čini ispred hidrocentrale prelep vodopad koji je vizuelni simbol grada. Mladi i smeli kupači u toku leta rado dolaze na branu i skaču u dubinu.
Spomenik đeneralu Draži Mihailoviću(1893-1946)
Nalazi se u centru grada, podignut je aprila 2003. godine u znak pažnje legendarnom vođi Ravnogorskog pokreta u II svetskom ratu (đeneralu i komandantu jugoslovenske Kraljevske vojske u otadžbini). Pored spomenika je dom (Čičin dom) koji prerasta u Ravnogorsku biblioteku i muzej Ravnogorskog pokreta. Plato oko spomenika se nalazi u fazi uređenja tako da će nakon toga biti prijatno mesto za odmor i predah. Spomenik izaziva veliko interesovanje turista koji posećuju Ivanjicu .
Palibrčki grob
Crkva Lazarica – nalazi se na brdu iznad Ivanjice na 780 m nadmorske visine, 4 km od grada. Prema predanju na ovom mestu je sahranjen Boško Jugović. “Pre 40-50 godina kažu da je došao od nekuda u Stari Vlah jedan čovek koji je našao jedan grobni kamen i razvaline od crkve u planini više Ivanjice i kazao ljudima: - Ovo je grob Boška Jugovića. Ranjen, veli, na Kosovu, došao je ovde i tu umro, pa mu je ova crkva bila podignuta za dušu”. Tu je godine 1911. Blagoje Luković, građevinar iz Ivanjice, podigao crkvicu i zasadio devet hrastova koji simbolizuju devet Jugovića. Prilikom kopanja temelja nađen je jedan kalpak težak 4 kg
Crkva „Svetog Arhistratiga Mihaila“ – Prilike
Nalazi se na 8 kilometara od Ivanjice u selu Prilike. Po svojoj arhitektonskoj koncepciji, vrlo je stara gradjevina. Nad naosom crkve je kube, koje se oslanja na četiri luka. Konstruisano je pomoću pandantifa. U osnovi je jednobrodna gradjevina sa oltarskom apsidom u obliku polukruga i sa naosom. Kube ima devetostrani tambur i četvorostrano vidljivo postolje. Spoljne zidove opasuje venac slepih arkada, elemenata koji su karakteristični za našu sakralnu arhitekturu srednjeg veka. Na svakoj strani tambura nalazi se po jedan prozor.
Sva je verovatnoća da je crkva kao srednjovekovna gradjevina, porušena za vreme turske okupacije. U vremenu posle obnove Pećke patrijaršije, verovatno je i ova nova podignuta na temeljima neke stare crkve. Obnavljana je 1860. godine. Nije poznato da je živopisana jer unutrašnji zidovi nisu istraženi. U njoj se čuva prelepa ikona, Bogorodica sa Hristom, iz 1814. godine
Crkva „Svetog Velikomučenika Georgija" - Radaljevo
Nalazi se na seoskom groblju u Radaljevu. Prema predanju, najstarija je crkva u ovom kraju i često se vezuje za ime „Crkva Janja“, koja se pominje u starim srednjovekovnim spisima. Obnovljena je 1810. godine ali se tačno vreme gradnje prvobitnog hrama ne zna. Jednobrodna je gradjevina sa velikom polukružnom apsidom. Nad središnjim delom hrama se uzdiže kupola, koja je postavljena na lukove odnosno pilaster. Pažnju skreću plastično obradjeni dovratnici na severnim vratima, koji su po svoj prilici gradjeni od starih nadgrobnih spomenika. Živopis je skoro potpuno uništen, osim dve ikone iz XIX veka.
Crkva "Svetog Ilije" - Gradina
Iznad puta Ivanjica - Arilje, na 670 metara visokom vrhu Gradina, smeštene je crkvica posvećena Svetom Iliji. Feliks Kanic je zabeležio da je ona verovatno podignuta na ruševinama rimske stražarske kule. Narodna predanja govore drugačije. Po jednom verovanju crkvica je "preletela" iz Prilika kada su Turci pokušali da je obesvete, a po drugom Srbi su je preneli na vrh Gradine. Treća opet kaže da su je iz priličkog polja na liticu za noć prenele vile. Legenda kaže i da su se ovde svojevremeno krili hajduci, pa je zato zovu i Hajdučka crkva.
„Škola u Milandži“
Мilandža je jedno od najmanjih starovlaških sela utisnuto izmedju ogranaka Javora i Mučnja, u dolini reke Grabovice. Poznato je po prvoj školi u ovom kraju, koja je piodignuta 1833. godine. Njen osnivač bio je vladika Joanikije Nešković. Počela je da radi na Nikoljdan 1833. sa 17 učenika. To je dvosobna brvnara pokrivena šindrom, a njen prvi učitelj bio je ćir Dionisije. U prvoj prostoriji sa otvorenim ognjištem živela su deca, a u drugoj je stanovao učitelj. Beše to prva škola u moravičkom kraju. 1852. godine nakon smrti prvog učitelja, škola se seli u istu zgradu, premeštenu zapadno od današnje crkve. Tu se nastava izvodila sve do podizanja nove školske zgrade 1872. godine u kojoj je nastava izvodjena sve do 1953. kad se škola zatvorila jer nije imala dovoljno učenika.
Manastir "Klisura" - Klisura
Tamo gde se Moravica izmedju brda, iz priličkog polja probija u ariljsku dolinu, nalazi se manastir koji je po toj klisuri dobio ime. Predanje o nastanku ove svetinje seže do vremena Svetog Save. Nije ni potvrdjeno ni opovrgnuto. Potpuno je opusteo prilikom velike seobe Srba pod Arsenijem Čarnojevićem. Obnovio ga je jeromonah Jaćim Kurlaga iz Bosne 1688. godine. Veoma značajnu ulogu imao je ovaj manastir za vreme Hadži-Prodanove bune, kao i u doba Prvog i Drugog srpskog ustanka. Sedamdesetih godina XIX veka u manastiru je bila osnovna škola, a za vreme Javorskog rata u njemu je bila smeštena vojna bolnica.
Današnja crkva po graditeljskim i gradjevinskim elementima slična je crkvi u Arilju i crkvama u manastirima Morača i Sveta trojica na Ovčaru. Gradjena je kamenom sigom. I pored suštinske jednostavnosti, uglavnom zahvaljujući krovnim površinama, kubetu i apsidi, pa donekle i ukrasnom vencu na ravnoj fasadi, gradjevina ostavlja utisak razudjene, ali jedinstvene, mirne, zgusnute mase koja je srasla sa okolnim terenom i strmim kamenim brdom oko nje.
U požaru koji je zahvatio crkvu za vreme bitke na Goliji 1688. godine, stradao je prvobitni živopis. Novi je 1952. godine oslikao akademski slikar Jaroslav Kratina. Pored opštehrišćanskih tema, na njemu su prikazane i ličnosti iz nacionalne prošlosti kao što su: vojvoda Rajko, Kosovka devojka, Majka Jugovića, Filip Višnjić, Majka Jevrosima i dr. Ikonostas je uradio Dimitrije Posniković 1867. godine, tako što je 31 ikoni donesenoj iz Odese, dodao svojih 11. Manastir Klisura je ženski manastir
Moravički kraj spada u krajeve sa dosta i sa posebno zanimljivim, retkim i neobičnim nadgrobnim spomenicima i krajputašima. Sa ovih spomenika i krajputaša zapaža se bogatstvo jezičkog kazivanja, a posebnu pažnju izazivaju epitafi sa raznim duhovitim ili tužnim izrekama i stihovima.
Pored navedenog, postoji veliki broj crkava kao i ostataka porušenih crkava iz doba Nemanjića, i Gradina (ostataka porušenih utvrđenja).